Šetam mračnim gradom, raznim ulicama, kao neko prazno telo bez ikakvih osećanja. Gledam u taj mrak i kao da vidim sebe, kao da sam ja sastavni deo te tame, obične tame koja me zavija u svoju crninu u kojoj niko i nista ne moze da opstane… Plaši me ta tama! Treba mi svetlo! Treba mi neko ko će me izvući iz te tame da vidim i svetliju stranu ulice! Treba mi neko da ubije tu tamu i da mi pokaže kako je to živeti van nje! Treba mi neko… Trebaš mi!
No comments:
Post a Comment